Pjesma u žitu – Vladimir Čerkez

Plavi jorgovan njiše zoru. I zvijezde gasnu horizontom. Ležim u žitu – zelenom moru. Kaplju rakete dalekim frontom. Muklo se valja tutanj boja. Dim paljevina vjetar nosi. U blatu sa mnom četa moja I vlati žita u crnoj kosi. Ne plaši mene zora ova. Lažno se smješka ratna sreća. Nebo i zvijezde umjesto krova, Al taj jorgovan na svadbe sjeća. Iz grmlja srebrn zvončić ptice … Настави са читањем Pjesma u žitu – Vladimir Čerkez

Staro pismo – Vladimir Čerkez

Ne čekaj, Sejo, brata ni gosta… Daljine zima ledom kosi… Obale stare nemaju mosta Ni poštara da pisma nosi. S konjicom gaze vojske i sjene, Zavoje bijele mećave nude… A u tvom oknu snjegovi pjene I zima baca Snježne grude. Ovdje – šatori zvijezda Šume i polja kriju… Gorak je borčev san. Ovdje se bitke za život biju, Za bratstvo svijeta I ljepši dan. Znamo … Настави са читањем Staro pismo – Vladimir Čerkez

Vojnik i cvijet – Vladimir Čerkez

Nad rovom jutro – oblaci kišu nose. U rovu, preko noći, ljubica procvala. Spazio je vojnik i sjetio se: Na rastanku mu seja Cvijeće dala. Kao da mu stiže pismo ili slika Tako ga ganu ljubica ova. O, prostrana je duša vojnika Od rodnog praga Do rova. I ubra vojnik taj cvijet mali Što kao metak ljuto rani, Rastužiše ga proljećni dani, Vidici u dim … Настави са читањем Vojnik i cvijet – Vladimir Čerkez

Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez

Požari u očima, kurjaci u zubima, zmajevi u nogama. Lavežom mi topovi zgarišta preorali, crnim dimom korovi svitanja pogasili, noževima fenjeri žito mi pokosili. U vučarnim noćima suze mi presušile, ruke mi nad rijekama sve mostove srušile, noge mi u ranama drumove prigušile. Za kljužom zelenom braću su mi ubili i nade zakopali; za šumama cerovim sestre su mi vješali i snove mi srušili, pa … Настави са читањем Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez