Pjesma u žitu – Vladimir Čerkez

Plavi jorgovan njiše zoru. I zvijezde gasnu horizontom. Ležim u žitu – zelenom moru. Kaplju rakete dalekim frontom. Muklo se valja tutanj boja. Dim paljevina vjetar nosi. U blatu sa mnom četa moja I vlati žita u crnoj kosi. Ne plaši mene zora ova. Lažno se smješka ratna sreća. Nebo i zvijezde umjesto krova, Al taj jorgovan na svadbe sjeća. Iz grmlja srebrn zvončić ptice … Настави са читањем Pjesma u žitu – Vladimir Čerkez

Staro pismo – Vladimir Čerkez

Ne čekaj, Sejo, brata ni gosta… Daljine zima ledom kosi… Obale stare nemaju mosta Ni poštara da pisma nosi. S konjicom gaze vojske i sjene, Zavoje bijele mećave nude… A u tvom oknu snjegovi pjene I zima baca Snježne grude. Ovdje – šatori zvijezda Šume i polja kriju… Gorak je borčev san. Ovdje se bitke za život biju, Za bratstvo svijeta I ljepši dan. Znamo … Настави са читањем Staro pismo – Vladimir Čerkez

Vojnik i cvijet – Vladimir Čerkez

Nad rovom jutro – oblaci kišu nose. U rovu, preko noći, ljubica procvala. Spazio je vojnik i sjetio se: Na rastanku mu seja Cvijeće dala. Kao da mu stiže pismo ili slika Tako ga ganu ljubica ova. O, prostrana je duša vojnika Od rodnog praga Do rova. I ubra vojnik taj cvijet mali Što kao metak ljuto rani, Rastužiše ga proljećni dani, Vidici u dim … Настави са читањем Vojnik i cvijet – Vladimir Čerkez

Bolničarka – Vladimir Čerkez

Bila je trešnja mlada Rascvjetala Bila je trešnja Među borovima Na tankom granju Sušila dolamu Kapu sa zvijezdom Na granju trešnje Sušila zavoje Za moje rane Preboljeh rane Pregazih rijeke Prebrodih vrijeme A trešnju sanjam Bolan od trešnje Možda si mi ti dio srca odnijela U sanitetskoj torbi S okrvavljenim zavojima Vladimir Čerkez rođen je u Sarajevu, 26. novembra 1923. pesnik, romanopisac, partizan. Knjige pesama: … Настави са читањем Bolničarka – Vladimir Čerkez

Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez

Požari u očima, kurjaci u zubima, zmajevi u nogama. Lavežom mi topovi zgarišta preorali, crnim dimom korovi svitanja pogasili, noževima fenjeri žito mi pokosili. U vučarnim noćima suze mi presušile, ruke mi nad rijekama sve mostove srušile, noge mi u ranama drumove prigušile. Za kljužom zelenom braću su mi ubili i nade zakopali; za šumama cerovim sestre su mi vješali i snove mi srušili, pa … Настави са читањем Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez