Pjesma u žitu – Vladimir Čerkez

Plavi jorgovan njiše zoru. I zvijezde gasnu horizontom. Ležim u žitu – zelenom moru. Kaplju rakete dalekim frontom. Muklo se valja tutanj boja. Dim paljevina vjetar nosi. U blatu sa mnom četa moja I vlati žita u crnoj kosi. Ne plaši mene zora ova. Lažno se smješka ratna sreća. Nebo i zvijezde umjesto krova, Al taj jorgovan na svadbe sjeća. Iz grmlja srebrn zvončić ptice … Настави са читањем Pjesma u žitu – Vladimir Čerkez

Bez zvijezda noć – Ilija Jakovljević

Bez zvijezda noć, Prozor u kaos i tminu. S Kozare prkosni vjetar u strašnu, kobnu tišinu. Jesi li našao srce? Il samo pod čelom praska? Klonuće. Ludilo. Živci. Posmrtna nijema maska. Bez uma. Bez duha. Bljedoća voska i zida. Krvava ruka u mraku Uzalud rešetke kida. U tamu tamnica tone. Logor se stravom zavi. Pod mojom samicom krvnik čitave noći davi. _______________________________________________________________ Ilija Jakovljević rodio … Настави са читањем Bez zvijezda noć – Ilija Jakovljević

Časovi klonuća – Antun Barac

(pisano 1942. g. u logoru Stare Gradiške) Onemogle ruke. Noga jedva gazi. Zaklopljene vjeđe – da iščezne zbilja. Srušene su ceste, pali putokazi. Život nema pravca, ni smisla, ni cilja. Stare laži novim zovu istinama, Plaćeno izdajstvo drže rodoljubljem, Žuđenom slobodom svijet u tamnicama, A put čovječanstva u ropstvu sve dubljem. Kako boli pogled djeteta na cesti – Ostavljena, gladna, zaplakana lica – I ne … Настави са читањем Časovi klonuća – Antun Barac

Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez

Požari u očima, kurjaci u zubima, zmajevi u nogama. Lavežom mi topovi zgarišta preorali, crnim dimom korovi svitanja pogasili, noževima fenjeri žito mi pokosili. U vučarnim noćima suze mi presušile, ruke mi nad rijekama sve mostove srušile, noge mi u ranama drumove prigušile. Za kljužom zelenom braću su mi ubili i nade zakopali; za šumama cerovim sestre su mi vješali i snove mi srušili, pa … Настави са читањем Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez