Jasenovac – Drago Ivanišević

Mogu li ja, može li itko živ koji nije tonuo, koji se nije raspadao u onom nadpaklu (evo sad ljetnog sunca na mojoj ruci), može li, kažem, itko naslutiti, kamoli iskazati tu stravu? To grumenje sivila u vama, tu bezizlaznost, taj očaj što si čovjek, što si bio i što si prestao biti čovjek, i što u onome drugome koji te goni poput zvijeri ne … Настави са читањем Jasenovac – Drago Ivanišević

Čovječanstvo – Antun Barac

Slavonskom blatnom cestom kamion juri. Na njemu roblje. Straža oko njega. Kundak i bodež. Dan jesenji suri. Žalosna, pusta jednoličnost svega. Stražarska pjesma ori se po zraku Ko da se čuju pračovjeka zvuci. A roblje šuti. Bar po kakvu znaku Da zna, što skori nose mu trenuci! Povorka čudna dolazi sve bliže: Sablasni, suhi, sagnuti kosturi – Bez snage noga, jedva da se diže, Bez … Настави са читањем Čovječanstvo – Antun Barac

Ko smo – Slavko Mandić

Zemlja je naša puna crnih vjetrina, mi smo sinovi vjetrometina. Ko orlovi smo silni godri u sjećanju blaženom kad smo u pjesmi pjanih hordi pali na ove zemlje brežne. Mi nismo za pjesme nježne. Najljepša je naša muzika oštrih noževa zveka i krici mećave sniježne. Pjesma je naša krik, pjesma je naša jauk iz mračnih besputnih dolina sa crnih strašnih hridina. Jer mi smo mrli … Настави са читањем Ko smo – Slavko Mandić

Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez

Požari u očima, kurjaci u zubima, zmajevi u nogama. Lavežom mi topovi zgarišta preorali, crnim dimom korovi svitanja pogasili, noževima fenjeri žito mi pokosili. U vučarnim noćima suze mi presušile, ruke mi nad rijekama sve mostove srušile, noge mi u ranama drumove prigušile. Za kljužom zelenom braću su mi ubili i nade zakopali; za šumama cerovim sestre su mi vješali i snove mi srušili, pa … Настави са читањем Čovjekova pjesma – Vladimir Čerkez