Pastiri – Ivan Goran Kovačić

Pastir – vjetar zviždi dugim bičem: Iza gore goni ovce: oblake. Onda siđe k meni na livadu I zelenom se travom valjamo. Kad ogladnim, potrese krošnjama, U krilo baci slatke plodove. Poškaklja me, pa se nasmijemo. Mirno pasu ovce na livadi. Lista brzo moju početnicu I sa mnom čita sitne pjesmice; Čujem, na povratku s paše večernje: Šapuće ih lišću u krošnjama. ______________________________________________________ Jugoslavenski pjesnik … Настави са читањем Pastiri – Ivan Goran Kovačić

Kljuse – Ivan Goran Kovačić

Klonulo je kljuse kraj puta, sred snijega: Dršće izranjeno; porasla mu dlaka Ko lešu; kolone prolaze kraj njega Bez glasa, u gluhu jarku njegva mraka. Tu stoji na mjestu i noći i dane, Ko da je ukleto, bez kretnje, nit miče Repom; na njem samo pomiču se rane Živeći i rastuć; dlaka dalje niče. Kao mahovina na grobu, i trava. Mršavi mu truplo, polako se … Настави са читањем Kljuse – Ivan Goran Kovačić

Mračno doba – Ivan Goran Kovačić

U tuđem kraju tuđe planine, U tuđem polju tuđa mi žita, I tuđe ptice, tuđe daljine – I vječno žedan pijem iz sita. Mračno je sunce, preduge noći, I nigdje ne sjaš, moja zvijezdo – Moram se vratit: u šume poći, Gdje srce stane u svako gnijezdo. Na bistrom slapu oprat ću tijelo, Nakvasit usta suha od žeđi, Studenom vodom otrti čelo, I bit ću … Настави са читањем Mračno doba – Ivan Goran Kovačić

O teško je četnik biti – Ivan Goran Kovačić

Hej, što sam vam noćas pio Talijansko „buono vino“ Zato, što bih drukče krio, Otkrit ću vam sada fino. Talijansko vino nije, Već – tamo – iz Dalmacije (To moramo isto kriti) – O teško je četnik biti! Govorimo četnicima: – Vi ste borci otadžbine! A svak od njih lirâ ima I ponešto popudbine. To nam daje silni Duce. Iz Londona onda buče: „Domovinu Draža … Настави са читањем O teško je četnik biti – Ivan Goran Kovačić

Proljeće – Ivan Goran Kovačić

Cvate zrak od cvrkuta pticâ. (Gdje su gnijezda?). Skrećem k nebu glavu: Paperje srebri u zraku se plavu. Žuti cik kljunićâ svih klica. Cikti krš. Igle svih živica Zvucima sitnim bodu srce. Javu Cvrkutom bijesnim razganjaju: Travu, Blijedu još, pokri zelen mrtvih lica… Ptičji glas, vjenčićem od trnja Najslađe pjesme, grobove im kiti. Šutimo. Suze ne možemo kriti. Nije plač: Bljesci suznog zrnja Đerdan su … Настави са читањем Proljeće – Ivan Goran Kovačić

Čamac na Kupi – Vladimir Nazor

Malen si, uzak, trošan, al ti me ipak nosiš, čamče na Kupi! Sve kamenje mojih briga, sve gvožđe mojih mržnja, sve olovo mojih čekanja, prenosiš preko vode. Al i sve moje nade, ljubavi, čežnje, zanose tobom će onkraj rijeke što korito joj biva široko i duboko da dijeli od Dobra Zlo. Čudo ti za me postaješ: galija, lijepa, velika, koja po moru plovi k Otoku … Настави са читањем Čamac na Kupi – Vladimir Nazor

Samome sebi – Ivan Goran Kovačić

Zar da se samo naginješ Nad nebeski akvarij, Ne bi li nevidljivom udicom Uhvatio ribicu zlatnu? Zar da samo gledaš voćnjake I varkama obmanjuješ čula: Slušajući zelene vodoskoke Voćaka, i drhtureći na studeni šum Slapa žalosne vrbe? Zar da rekneš: Neka teče vrijeme, Zaklopio sam oči, i čujem Samo ono što dočarava san, Vidim samo okrugle briješke, Gdje uvijek jaganjci pasu; Smiješak očekuje topli zagrljaj … Настави са читањем Samome sebi – Ivan Goran Kovačić