Herojeva majka – Branko Ćopić

U sali svečanoj, tiha kao tuga, starica majka znamenje prima: na odori crnoj, na majčinu srcu, nasmiješi se Heroj na grudima. I stara ruka, jedina na svijetu, najtoplija ruka pod zvijezdama tu je, spušta se na zlato, na mrtvoga sina, da ga još jednom pomiluje. »O sine dragi, radosti i tugo, mamino desno i lijevo krilo, jesu li teške bosanske planine i je li strašno … Настави са читањем Herojeva majka – Branko Ćopić

Četvrta ofanziva – Branko Ćopić

Iz magle sniježne avet se smije, kezi se njuška siva, titovce vatrom čeličnom bije četvrta ofanziva. Topovi tutnje i brda ječe od tuđeg divljeg bijesa, s drhtava neba čitavo veče roj se pahulja stresa. Po snijegu idu povorke duge, ljudi umorna lika, ćutanje prati, prepuno tuge, kolone ranjenika. Svjetlo se gasi hladnim brijegom i noć se širi plava, ranjen partizan korača snijegom i druga pridržava. … Настави са читањем Četvrta ofanziva – Branko Ćopić

Pjesma mrtvih proletera – Branko Ćopić

…A trinaeste, mračne i kišovite noći, nekoliko desetina krajiških proletera, opkoljenih kod bolnice u planini, pođoše na poslednji juriš protiv deset puta jačeg neprijatelja i junački padoše u neravnopravnoj borbi… (po jednom izvještaju) U našem kraju žita klasaju, rukama našim sijana, žetva nas čeka i pjesma djevojačka, večernja, sjetna, tijana, a mi smo pali, druže, palo je žito, mlado, zeleno, proljetna žetva rana, maglene tuge, … Настави са читањем Pjesma mrtvih proletera – Branko Ćopić